Zamjena
Na prvi pogled izgledaju poput dvije super frendice koje se Izvrsno zabavnu. Međutim, njihove životne priče stvarno su neobične! Naime, njih su dvije, 17. prosinca 1988. u rodilištu glavne bolnice ruskoga grada Celjabinska, odmah nakon rođenja zamijenjene i cijeli su život provele u totalno pogrešnim obiteljima! Irina je rođena samo 15 minuta prije Anje i jedna od medicinskih sestara sasvim je slučajno zamijenila oznake s njihovim imenima. Bebe su otišle kući s potpuno pogrešnim mamama: Anja u obitelj Iskan- derovs, a Irina u obitelj Beljevas. Soka nt na istina osvanula je tek dvanaest godina kasnije, kada su se Irinini roditelji odlučili razvesti. Tata Jurij godinama je tvrdio kako ona nye njegova kći jer uopće ne sliči njemu te
je sumnjao kako ga je njegova supruga Julya prevarila s nekim. Prije razvoda tražio je da se cijeli slučaj razmotri. Rezultati DNA su šokirali, nije bila u krvnom srodstvu s mamom. Rezultati DNK analize potpuno su šokirali cijelu obitelj: Irina nije bila u krvnom srodstvu ni s mamom ni s tatom. Potpuno šokirana mama Julija odmah se obratila bolnici sumnjajući kako je njezina kći zamijenjena nakon rođenja. Nakon samo nekoliko tjedana istrage otkriveno je kako je do zamijene stvarno došlo te kako njezina prava kći Anja živi u selu 30 minuta udaljenom od njihova mjesta. Za razliku od staraca koji se još uvijek ne mogu oporaviti od šokantnih novosti, cure su se pomirile sa svojom sudbinom i nevjerojatno su dobro primile neobičnu vijest. Odmah su se super skompale i postale najbolje frendice. “Bilo bi baš cool kada bismo mogli svi zajedno živjeti u jednoj velikoj kući! Znam da je ovo teška situacija, ali sretna sam što sam upoznala tako super curu koja je odmah postala moja najbolja prijateljica”, izjavila je s osmijehom Anja. Ne mogu vam opisati kako mi je teško. Stalno gledam stare fotografije Irine dok je još bila mala beba. Međutim, kada su Naimatu pokazali sliku njegove prave kćeri Irine, sve je odmah shvatio: “Kad sam ugledao tu curu na fotografiji, kao da sam vidio sebe kad sam bio u njezinim godinama. Bila mije nevjerojatno slična! Nisam mogao vjerovati što se to događa! Počele su mi se tresti i noge i ruke!” Unatoč stravičnoj situaciji i zamijeni, cure su odlučile da ne žele napustiti obitelji u kojima su odrasle. Ostat će živjeti s pogrešnim roditeljima jer iyih vole kao svoje prave.
Kraljica livade
Najbolje dane praznika u zajedničkom druženju kada se dogodila tragedija. Ryan Čarter (12) pronađen je mrtav na pragu svoje kuće u predgrađu američ-koga grada San Diega. Policija je vrlo brzo pronašla Ryanova najboljeg, desetogodišnjeg frenda (čije ime ne žele otkriti jer se radi o maloljetniku) krvavih ruku kako drži nož.
Ryanovi očajni roditelji jed-nostavno nisu mogli vjerovati da se tako nešto dogodilo: njihova jedinog sina nožem je do smrti izbo njegov najbolji frend. Detalji cijelog događaja nisu još poznati budući da desetogodišnjak ne želi ništa reći.
Obitelj Čarter prodala je staru kuću i doselila se u predgrađe San Diega kako bi svojem jedincu omogućila najbolje škole i kasnije školovanje na najboljem sveučili¬štu budući daje Ryan bio izvrstan učenik i jedan od najboljih u bivšoj školi.
U novom kvartu odmah se sprijateljio s desetogodišnjim susjedom koji je, iako mlađi i niži od njega rastom, bio puno snažniji. Kako je često znao kod njih pres¬pavati, mama Čarter je primijetila daje novi prijatelj njezina Ryana ubio najbolji frend, desetogodišnjak je nožem ubio svo frenda RYANAC Ryan je bio jedan od najboljih učenika u školi! Mislili su da se radi samo o gripi te su mu roditelji davali lijekove za spuštanje tempe-rature. Međutim, ni to nije pomoglo
Tao je bio sve slabiji i sve se lobije osjećao. Nakon što mu se tjednima stanje nije popravljalo, starci su ga odveli u bolnicu u gradu Yibinu, na jugozapadu Kine. Liječnici su u njegovu dušniku pronašli živu pijavicu, dugačku čak deset cen-timetara! Tao je poslan na hitnu operaciju kako bi mu se parazit odmah odstranio. Njegov liječnik Chen Ning objasnio je kako, iako zvuči stravično, takav slučaj uopće nije neuobičajen. Već se u svojoj karijeri nekoliko puta sretao sa sličnim situacijama. Dodao je kako pijavice u ekstremnim slučajevima mogu preživjeti u ljudskom nosu ili grlu. Najčešće se zadržavaju upravo u tim područjima jer imaju dovoljno vlage za preživljavanje. U prirodi pijavice obično žive u područjima gdje ima puno vode, kao što su čisti potoci, bunari... Taov tata pretpo-stavlja kako je njegov sin vjerojatno pio vodu iz potoka, dok je radio na rižinu polju, te kako mu se u tom trenutku pijavica nastanila u tijelu.
Ako bi kojim slučajem viknula na njega ili ga ukorila Sto je pralio sok po tepihu, dječak bi odmah dobio agresivni napadaj i hvalio se svojim borilač-kim v ještinama. Jednom je čak i šakom posred lica pogodio Ryana kad gaje on sasvim slučajno lupio rukom dok su zajedno u dvorištu skakali po trampolinu.
Bez obzira na njegovo ponašanje, Ryan ga je uvijek branio i uporno se s njim družio.
Agresivni je dječak živio sa svojim usvo- jiteljima samo nekoliko kuća dalje. Njegova mama tvrdi kako je sigurna da njezin posinak nije ništa učinio te kako se radi o nekoj pogrešci. Dječak je uhićen, ali prema kalifomijskom zakonu ne može mu se suditi kao odrasloj osobi tako da, ako mu se dokaže krivnja zbog optužbe za okrutno ubojstvo, u zatvoru može maksi-malno ostati petnaest godina.
Upoznaj me
Otkad sam krenula u srednju školu, svi su me počeli zvati Lu, iako mi je pravo ime Luna. Jedino me najbolja prijateljica Anja i dalje zvala mojim punim imenom.
Anja je oduvijek bila drugačija od svih ljudi koje sam poznavala. Bila je prava i iskrena prijateljica, i stahio je govorila da, ako bi trebalo, da bi i u vatru skočila za mene. Mi nismo bile samo BFF, voljele smo se poput pravih sestara, slušale istu glazbu, jedna drugoj znale lozinku Facebook profila, nosile prilično sličnu odjeću... I stoje najvažnije, među nama uistinu nije bilo nikakvih tajni. Mi smo se svaki dan morale vidjeti, barem deset minuta. Bile smo najbolje prijateljice još od osnovne škole, a kako bi i dalje ostale zajedno i u školskim klupama, odlučile smo upisati i istu srednju školu. Iako smo bile odlične učenice i vrlo lijepe, nikada nismo bile baš popularne. Anja je dolazila iz prilično siromašne obitelji, a niti za moju se nije moglo reći daje baš bogata. Niti ona ni ja nismo imale najbolji i najnoviji mobitel ili super skupe čizme koje su imale sve cure iz razreda... ali to nam nikada nije bilo važno. I ona i ja smo smatrale kako se prijateljstvo i ljudi ne mogu mjeriti novcem, zar ne?! Uglavnom, sudbina se u jednom trenutku odlučila malo poigrati s nama i ugroziti naše prijateljstvo.
Najljepše biće
Sve je počelo kada sam se ja zaljubila i to, ni manje ni više, nego u najvećeg šminkera i najvećeg frajera u razredu.
Došao je iz drugoga grada baš u naš razred i čim sam ga vidjela, rastopila sam se kao čokolada.
Bio je savršen. Imao je kratku plavu kosu i plavu boju očiju, za kojom sam oduvijek bila luda, i zvao se Kristijan. Kad nam gaje razrednica predstavljala, mislila sam da ću pasti u nesvijest. Izgledao je poput anđela, bio je najljepše biće koje sam ikada vidjela. Kako smo Anja i ja stalno pod satom brbljale, razrednica nas je odlučila razdvojiti. Budući da je pokraj mene bilo slobodno mjesto, profesorica je na moje totalno oduševljenje rekla da Kristijan mora sjesti pokraj mene. Buljila sam u njega cijelo vrijeme i razmišljala kako netko tako sladak može biti samo dio nekog prekrasnog sna. Nisam mogla vjerovati da ne sanjam nego da on stvarno sjedi pokraj mene. Nakon Sto je zvonilo za kraj zadnjeg sata, zaustavio me na izlazu
iz razreda i zamolio me da mu pokažem grad. Iz manjeg grada Poreča došao je u Rijeku te mije objasnio kako se baš ne snalazi u novoj sredini. Naravno, ja sam odmah pristala s osmijehom od uha do uha. Od jutra mi se činilo da sanjam i nadala se kako taj predivan san nikada neće završiti! Zanimalo gaje apsolutno sve: gdje se izlazi, gdje su najbolji kafići, koja su najpopularnija mjesta u gradu, gdje se nalaze najbolji dućani... Morala sam mu detaljno opisati i svakog učenika iz našeg razreda. Činilo mi se da stvarno uživa u mojem društvu, kao i ja u njegovu.
Dok smo razgledavali grad uzduž i poprijeko, prepričavala sam mu kakve sam sve gluposti radila sa svojom Anjom. Kristijan je bio »i" super zabavan, stalno smo se smijali i kreveljili. Nakon što smo popili sok u obližnjem kafiću, pitala sam ga gdje će sada živjeti dok je u Rijeci. Objasnio mi je da će stan dijeliti sa sestrom koja je ovdje na fakultetu. Starci su odlučili da je dobro da se već u srednjoj školi osamostali i proba kakav je život u većem gradu. Kada mi je rekao gdje se nalazi taj stan, pomislila sam da će mi srce iskočiti iz grudi.
